Patliđan oguliti ( u videu patliđan nije oguljen , povrće nije špricano jer je iz mog vrta ), narezati na kockice i posoliti. Pustiti da odstoji 20 min. i dobro ga ocijediti.
Ostalo povrće narezati i staviti pirjati zajedno sa patliđanom i začinima dok ne postane mekano.
Palentu zakuhati u posoljenu kipuću vodu. Promiješati i pustiti da se na laganoj vatri kuha 15 min
SLAGANJE:
Vatrostalnu posudu namazati maslacem.
Pola palente rasporediti po dnu. Zaliti palentu jednom žlicom ulja i dodati pirjano povrće.
Naribati sir i polovinom pokriti povrće.
Ostatak palente rasporediti po povrću. Zaliti sa žlicom ulja, posipati ostatak sira i zaliti vege vrhnjom.
Zapeći u pećnici zagrijanoj na 200 C cca 30-40 min ili dok malo ne porumeni.
Servirati uz juhu od povrća ( gustu ili bistru ) i salatu zelenu, miješanu, od matovilca ili koju drugu.
Leću staviti kuhati i kad zavrije još kuhati 5 minuta. Zatim ocijediti i zaliti vodom tek da pokrije leću. Dodati malo soli, papra, kurkume, đumbira i bosiljka. Skuhati leću da bude mekana i na kraju dodati kockicu maslaca da se rastopi. Promiješati.
Priprema riže:
Na rastopljenoj kockici maslaca prepržiti kavenu šalicu parboleid riže. Zaliti sa tri šalice vode, dodati malo soli, vegete i papra. Kuhati dok riža popije svu vodu ( cca 35-40 min.).
Priprema čipsa od češnjaka:
Očistiti 4 češnja češnjaka. Narezati ga na tanke ploškice.
Na malo maslaca i maslinovog ulja staviti pržiti pola male žličice kumina, jednu malu čili papričicu ( suhu i narezanu sitno) te narezan češnjak. Pržiti dok rubovi češnjaka ne porumene.
Na tanjur staviti 3 žlice riže, 2 žlice kuhane leće i 1 žlicu preprženog češnjaka.
Za potpuni obrok poslužiti tanjur juhe od povrća ili bundeve, salatu od svježeg sezonskog povrća i krišku crnog ili integralnog kruha.
Nadam se da će vam se svidjeti ovaj obrok za hladne zimske dane.
Uz krumpir se mogu dodati sve vrste svježih salata, uz krišku ili dvije crnog ili integralnog kruha.
IZ HRVATSKE ENCIKLOPEDIJE
Opis
krumpir(Solanum tuberosum), trajna zeljasta biljka iz por. pomoćnica (Solanaceae), s razgranjenom, do 1 m visokom nadzemnom stabljikom, tzv. cimom, koja nosi listove, i s mnogobrojnim podzemnim stabljikama (stolonima), koje su na krajevima odebljale u kuglaste, jajaste ili valjkaste gomolje – krumpire.
Peteročlani cvjetovi skupljeni su u paštitaste cvatove bijelih, svijetloplavih, ljubičastih ili ružičastih cvjetova. Iz plodnice se, ovisno o odlici i uvjetima uzgoja, razvijaju plodovi, zelene bobe s mnogo sjemenki. Gomolj je gl. rezervni dio biljke, koji služi za njezino prezimljenje i razmnožavanje. Krumpir se u kulturi ne razmnožava sjemenom već podzemnim gomoljima, na kojima se iz njihovih pupova (oka) zameću novi izdanci. Sjeme se može upotrebljavati u oplemenjivanju novih odlika.
Vrste krumpira
Odabiranjem i križanjem uzgojene su mnoge odlike, koje se dijele prema uporabi krumpira (za sjeme, ljudsku i stočnu hranu, kao industr. sirovina), duljini vegetacije (rane, srednje rane, srednje kasne i kasne), boji kožice (žute, smeđe do crvene boje), boji »mesa« (od bijele do žute boje). Danas u Hrvatskoj ima oko 50 odlika krumpira, od kojih su najpoznatije: adora, asterix, bartina, berber, bimonda, bintje, cleopatra, courage, desire, fabula, frisia, jaerla, liseta, monalisa, mondial, red scarlet, remarka, rodeo, simfonia, victoria, vivaldi.
Porijeklo krumpira
Krumpir potječe iz Južne Amerike, s područja visokih Anda (Peru, Bolivija). Potkraj XVI. st. bio je prenesen u Španjolsku, a vjerojatno i u Irsku i Englesku, odakle se proširio na ostalu Europu. U našim se krajevima proširio tijekom XVIII. st. Isprva se uzgajao kao ukrasna biljka, ali se zbog porasta pučanstva, ratova i gladi počeo uzgajati i kao poljoprivr. biljka.
Krumpir je, iza žitarica, najvažnija prehrambena biljka; gomolj sadrži oko 75% vode. U suhoj tvari jestivoga dijela prevladava škrob (19%), a ostalo su jednostavni šećeri (1,2%), bjelančevine (2,1%), celuloza (1,8%), minerali (1,1%). Od minerala najviše ima kalija i fosfora. Služi za prehranu ljudi i stoke te kao industr. sirovina za proizvodnju škroba, alkohola, krumpirova sladora i dr. U prehrani se upotrebljava na različite načine: kuhan, pečen, pržen, kao salata, pire itd.
Od svega nekoliko sastojaka koji su se gotovo uvijek mogli pronaći u hrvatskim smočnicama, a riječ je o jajima, mlijeku, brašnu i šećeru, vješte domaćice već stoljećima pripremaju pahuljasti desert zvan šnenokle. Smatra se da šnenokle potječu iz austrijske kuhinje u kojoj su poznate kao Schneenockerln, a u Dalmaciji postoji i verzija ovog deserta zvana paradižot. Šnenokle su samo naizgled „sirotinjska” poslastica, no zapravo se sastoje od raskošne žute kreme i mekih žličnjaka pripremljenih od tučenih i kuhanih bjelanjaka. Kao desert koji se jede žlicom, šnenokle su jelo za čiju su pripremu potrebne pažljivost, brzina i vještina. Slasna krema od jaja mora biti glatke teksture i bez grudica, a bijeli žličnjaci izdašni i pjenasti.
ŠNENOKLE – SNJEŽNI ŽLIČNJACI
SASTOJCI:
6 dcl mlijeka
2 jaja
1 žličica pudinga od vanilije
2 žlice šećera
snijeg od 2 bjelanjka
pekmez (bilo koje vrste) ili ribana čokolada
2 vanili šećera
POSTUPAK:
5 dcl mlijeka pustiti da zakuha do vrenja. Stuči snijeg od bjelanjaca sa 2 vanili šećera. Zahvatiti snijeg sa žlicom i staviti kuhati u mlijeko 2-3 minute uz jedno okretanje.
Izvaditi žličnjak i staviti u zdjelu. Ponoviti postupak dok ne upotrijebite sav snijeg.
Za žuti preljev izmiješati 2 žutanjka, žličicu pudinga od vanilije, 2 žlice šećera i 1 dcl mlijeka. Smjesu ukuhati u mlijeko dok ne postane blago gusta. ( 2 minute).
Podijeliti smjesu u zdjelice i dodati u svaku bijeli žličnjak. Ukrasiti pekmezom ili ribanom čokoladom. Dobro ohladiti i konzumirati.
Ovo je fini bjelančevinasti desert upotrebljiv tokom cijele godine, a naročito ljeti jer je osvježavajuće hladan.
